Kao član Znanstvenog vijeća za turizam i prostor Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Branko Blažević, professor emeritus, bio je aktivni sudionik interdisciplinarnoga znanstvenog kolokvija “Turistički time out – trenutak za novo promišljanje turizma i prostora”, koji je održan kao videokonferencija 27. listopada 2020. godine. Sudjelovao je s temom prekomjernog ili overturizma pod nazivom “Overturizmom protiv turizma i društva”.
U izlaganju postavljeno je osnovno istraživačko pitanje: Da li Hrvatski turizam ulazi u zonu overturizma?
Profesor Blažević ukazuje na četiri temeljna izazova hrvatskoga turizma, koji imaju za rezultat prekomjerni ili tzv. overturizam s pogubnim utjecajem na održivost turizma i prostora kao i na gospodarsku i društvenu ravnotežu. Prvi izazov leži u ekonomskoj teoriji koja ne daje odgovore na nedosljedna ponašanja u društvenoj i gospodarskoj praksi isključivo zbog nakaradnog shvaćanja ekonomskog procesa koji se odvija između proizvodnje i potrošnje, a koji dobrim dijelom zanemaruje trošenje i vrednovanje resursne osnove, a posebno prostora kao resursa s kojim je turizam definiran. To dovodi do teorijskog kaosa koji rezultira kaosom u praksi. Drugi izazov je posljedica spomenute teorijske zbrke na koju ukazuje kroz rezultat opsežnog istraživanja kojim se na makroplanu prepoznaju znakovi prekomjernog ili tzv. overturizma u Hrvatskoj. Komparativnom analizom uspoređuje se hrvatski turizam i potvrđeni (Mihalič 2019) neodrživi tzv. pod-turizam Slovenije i održivi turizam Austrije. Iz ove komparativne analize proizlazi da Hrvatska prema apsolutnim podacima zaostaje za Austrijom prema svim analiziranim elementima osim prema ukupnim smještajnim kapacitetima i broju ostvarenih noćenja. U relativnim podacima gdje su pokazatelji ispravljeni za faktor veličine broja stanovnika i površine u km2 po stanovniku, slika je potpuno drugačija i ukazuje na ogroman nerazmjer Hrvatske i Austrije na štetu Hrvatske u vidu prisutnosti neodrživog overturizma u odnosu na Austriju. Treći izazov javlja se na mikroplanu turističkih destinacija jadranske Hrvatske analizom pet ekonomskih indikatora održivosti. U istraživanju se dolazi do rezultata na razini sedamdeset i jedne turističke destinacije jadranske Hrvatske i to putem metodologije koja pretpostavlja da rang na 20. percentilu odgovara rangu od prvih 20 % jadranskih turističkih destinacija koje ostvaruju najviše ekonomske indikatore, ali i ulaze u zonu najvećeg rizika od prekomjernog ili overturizma. Valja naglasiti da pripadnost destinacije u zoni 20. percentila automatski ne znači i overturizam, već je to siguran znak da destinaciji prijeti ozbiljni razvojni izazov stvoren pogrešnim percipiranjem uspjeha u turizmu koji se definira kroz stalni rast sve većeg broja turista. Četvrti izazov se bazira na prezentiranim ekonomskim indikatorima koji ukazuju na potrebu zaustavljanja rentnoga turističkog razvojnog modela Hrvatske, posebno na segmentu nekontroliranoga rasta smještajnih kapaciteta i nužno nove regulacije, posebno putem prostorne i porezne politike. Te politike bi trebale posebno utjecati na promjenu stope turističke gustoće i stope turističke penetracije, ali i na ostale indikatore održivosti u brojnim jadranskim destinacijama, što uključuje i paralelno stvaranje nove stabilne gospodarske i društvene strukture u kojoj će prioritetne razvojne politike postati one politike koje su se posebno u ovoj globalnoj pandemijskoj krizi pokazale nedostatne u smislu samoodrživosti na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini.
Cjelovit rad nalazi se u Zborniku skupa HDE-2020 u pdf formatu na linku: